Opasno je kada nema mjesta za tebe u Gradu

Brojni Kutinčani, po dobro znanoj staroj narodnoj, trbuhom za kruhom, odlaze u susjedne županije, gradove i općine u potrazi za poslom.

Koliko je to opasno i teško, te koliko može biti (ne)isplativo najnoviji je primjer posljednja prometna nezgoda koja se dogodila u Banovoj, kada su kutinski radnici putovali u Novsku, kako bi zaradili koju kunu za život.

U KUTINI NEMA POSLA 

Kutinski mali obrtnici, privatnici, radnici i stručnjaci, primorani su u nedostatku posla u Kutini tražiti izvore primanja za život negdje drugdje. Svaki dan na cesti u dolasku i odlasku na posao, ranije ustajanje, putovanje, veći životni troškovi, manje slobodnog vremena, sve je to cijena kada se radi daleko od kuće.

Jedno od najvećih problema i opasnosti je svakodnevno putovanje. Kašnjenja, izlijetanja, nezgode, ozljede i materijalna šteta samo su popratne pojave koje prate naše radnike koji nemaju mogućnosti raditi u Kutini. Kada se i dogodi prometna nezgoda, sve je dobro prošlo ako se može poslije razgovarati o materijalnoj šteti, bez ozbiljnijih posljedica za osobe. A što je sa psihičkim zdravljem onih koji doživljavaju prometne nezgode zbog putovanja na posao? Svaka slijedeća kiša, snijeg, smrzavica ili pas na cesti je novi strah.

NOVE OPASNOSTI I NOVE NEZGODE

Na sreću još jedna u nizu nezgoda naših radnika završila je samo sa materijalnom štetom i ogrebotinama. Ali da li je samo i to sreća!? Koliko će ti ljudi morati platiti popravak auta? Koliko će ti ljudi imati manju zaradu ovih dana kada neće moći putovati na posao svaki dan, jer su razbili auto? Koliko će to na kraju koštati naše obrtnike koji se moraju ustajati svako jutro i putovati izvan Kutine. Nažalost neće moći nadoknaditi gubitak posla ni u Kutini, jer nemaju gdje prodavati svaki dan svoju robu, s obzirom da tržnica u Kutini ne radi svaki dan i jednostavno na njoj nema prometa. Njihov promet i zaradu preuzeli su “strani” trgovački lanci. Velika je šteta što za kutinske obrtnike iz dana u dan dolaze sve teži i teži dani.

Ovima spominjanima, veliki je udarac bio dolazak svih trgovačkih lanaca u Kutini, ali što se može to je konkurencija, to je tržište!?! Taj su izdržali i opstali, ali uslijedio je novi. Preselila se gradska tržnica, promet na novoj je pao i više od nekoliko puta!?! Ali i to su izdržali! Povećavaju se troškovi poslovanja (gorivo), a oni o tome ovise, jer putuju svaki dan u neki drugi grad!?! Ali i to su izdržali i to preživljavaju! Evo, neki od njih i nemaju sreće, pa im se dogodi i nezgoda!?! Kasnije je vrlo teško ponovno sjesti u automobil i bez straha i stresa odvoziti svakodnevnu rutu. Vjerujemo da će i nju preživjeti i prebroditi!?!

TKO BI TREBAO POMOCI? 

Ali što se sve treba dogoditi našim obrtnicima da se netko od nadležnih institucija zapita kako im pomoći? Kako im olakšati poslovanje? Prije donošenja odluka pitati njih za mišljenje? Da li našem Gradu trebaju uopće obrtnici, mali i srednji gospodarstvenici, stručnjaci, radnici? Treba li to jednom Gradu?

Što će roditelji reći svojoj djeci koja upisuju srednje škole ili fakultete? Da li će im reći iskreno da je potpuno svejedno koja zanimanja će odabrati, jer u njihovom Gradu ih nitko ne treba? Nije lako svakodnevno putovati u druga mjesta, kao što nije lako niti seliti u druge gradove. Čovjek se veže za svoj Grad, za ljude s kojima je proveo djetinjstvo i mladost, za obitelj, za prve ljubavi, za mjesta na kojima je izlazio i izgrađivao se u čovjeka, ali sve to nije bitno.

Jednom kad završiš svoje školovanje i postaneš ono što si htio, shvatiš da te ne trebaju i da možeš tražiti dalje. Ne preostaje ti ništa drugo nego početi negdje sve ispočetka ili biti svakodnevno na cesti i riskirati svoj život. Do kada tako i zašto?