Vlada RH šteti Kutini

Krizno razdoblje, koje nikako da prođe, u kojem se već duže vrijeme nalazi Hrvatska osjećamo svi. Manje plaće, otkazi, veći nameti, povećani PDV, smanjenje radničkih prava i još dosta toga nas je pogodilo. Standard nam je drastično pao, pazimo šta kupujemo i koliko trošimo, brinemo se što će biti sutra, neprekidno tražimo posao, snalazimo se kako znamo i umijemo.

Kutinu je kriza pogodila puno više od drugih gradova i općina. S jedne strane imamo slabo razvijene općine i gradove kojima kriza nije ni mogla puno naštetiti, a sa druge strane imamo jako razvijene općine i gradove kojima je kriza djelomično naštetila i samo usporila daljnji brzi razvoj i bolji standard njihovih stanovnika. Kutina nije ni na jednoj ni drugoj strani, Kutina je u sredini i nažalost dosta je pogođena krizom. Kutina je gradić koji ima dvije velike tvornice orijenitrane na izvoz, koje zapošljavaju veliki broj ljudi, od kojih je, uz ostale prateće djelatnosti, solidno živio. Dolaskom krize SELK je gubitkom posla bio primoran otpustiti veliki broj radnika, Petrokemija se nekako snalazila i donekle vješto plivala u nemirnim vodama. I umjesto da takve dvije velike izvozne tvornice dobiju pomoć od Vlade, da sačuvaju radna mjesta, da povećaju izvoz, jedna od njih dobije nož u leđa, a samim time i Kutina.

Nikako nam ne može biti jasno i ne možemo se pomiriti s odlukama Vlade koje direktno štete Kutini i njezinim stanovnicima!!!

Prva odluka koja je naštetila Kutini bila je Odluka Vlade o smanjenju plaća, koja je u potpunosti ispoštovana u Kutini i radnicima Petrokemije smanjenje su plaće. Posljedica za Kutinu i njezin proračun je manji prihod od poreza i prireza na dohodak te manja potrošačka moć velikog dijela stanovnika Kutine. Što su posljedično osjetili kutinski privatni poduzetnici i obrtnici.

Druga odluka Vlade koja je naštetila Kutini bilo je kupovanje socijalnog mira i zaustavljanje nemira u trenutku prosvjeda seljaka. Kako bi smirila seljake i zaustavila daljnje prosvjede Vlada odlučuje kompenzacijom s gnojivom podmiriti dug. Petrokemija plati sirovinu i skupe energente, proizvede gnojivo i onda ga mora dati besplatno, koje joj Vlada nikada neće platiti niti vratiti. Odluka koja je bitno utjecala na poslovanje Petrokemije. Dosadašnje teško poslovanje Petrokemije dodatno je pogođeno takvom odlukom, pa u svrhu stabiliziranja poslovanja Petrokemija provodi, već započetu, reformu kroz slanje u mirovinu svojih zaposlenika. Tristotinjak zaposlenika odlazi u mirovinu, dobiva otpremnine, ali dugoročno si smanjuju prihode i opet gubi Grad Kutina. Opet manji prihodi od poreza i opet manja potrošnja u Gradu i opet manji proračun. I nakon drugog paketa mjera Vlade za izlazak iz krizu opet, ovaj put gotovo jedino, oštećeni su Petrokemija i Kutina..

Kako kod nas očito ne može biti treća sreća, pa tako i treći paket mjera i odluka za izlazak iz krize Vlade naštetio je Kutini. Ovaj put bi nam trebalo biti malo lakše jer nije Kutina sama nastradala, nastradale su sve lokalne jedinice. Odluka o promjeni stopa oporezivanja i ukidanja harača direktno će pogoditi općine i gradove. Vlada povećava  kupovnu moć građana, a istovremeno najavljuje poskupljenje energetnata, koji će poskupiti više nego što Vlada vraća ljudima. Plaćanjem skupljih računa državnih poduzeća (npr. HEP-a)  Vlada uzima dio novca sebi u blagajnu, a manje ostavlja lokalnim sredinama. Kada znamo da će poskupjeti energenti i gradskim ustanovama ovim odlukama Grad Kutina višestruko je pogođen. Promjenama poreza na dohodak neće se smanjiti prihodi državnog proračuna, već prihodi lokalnih jedinica, potvrđuju analitičari. Jedini tko drugačije tvrdi je i ovaj put, tko drugi nego ministar Šuker.

Odluka po odluka Vlade i proračun Kutine, koji je 2009. godine bio 130 milijuna kuna, u 2010. je predviđen na 94 milijuna, ali očito će biti i manji, jer vidimo da su najave o rebalasu sve glasnije i glasnije. Veliki udarac za Grad i znatno otežava upravljanje Gradom.

Nažalost, slabost kutinske politike i ne postojanje „jakog“ čovjeka u vladajućoj strukuti HDZ-a, HSLS-a, HSS-a, SDSS-a na državnoj razini sada se pokazuje presudno i važno. Ne postoji osoba koja bi „dovukla“ novce u Kutinu preko nekog projekta, što vidimo da ne mali broj lokalnih jedinica u Hrvatskoj sada iskorištava. Novaca u državi ima koliko ima, ali na žalost i to malo što ima odlazi u druga mjesta. Vlada ne smije direktno dati novce nekoj općini ili gradu, ali smije podržati infrastrukturne i druge projekte. Mi na žalost to nismo u mogućnosti. Nama ostaje nadati se da će Vlada prestati donositi odluke koje pogađaju Kutinu i da će gradska vlast na čelu s Gradonačenikom imati snage i znanja da što prije izvuče Kutinu iz duboke krize u koju je upala. Djelomično smo i sami krivi, ali puno je teže kada svaka odluka Vlade pogodi Kutinu.