Neće nam valjda Jadranka Kosor dijeliti lekcije o odgovornosti?

NIJE BAŠ jasno što je Jadranka Kosor htjela postići televizijskom konferencijom za novinare. Ishvaliti samu sebe kad nitko drugi neće? Prestraviti građane dosad nezabilježenim tvrdnjama o krizi? Kritizirati sindikate koji nemaju dovoljno razumijevanja za katastrofu? Pljunuti Zorana Milanovića i unijeti razdor u oporbene redove hvaljenjem Radimira Čačića?

Puno je pričala premijerka Kosor, više od pola sata držala je monolog pred novinarima u Banskim dvorima, nabrajala gospodarske mjere nemušto premećući po papirima kao da je među njima nešto važno izgubila (a možda je tek htjela pokazati da je odustala od PowerPointa). Ali opet, nije jasno što je bila svrha njezina nastupa.

Jadranka u zemlji čuda

U prvom redu, zvučala je kao došljakinja koja je prekjučer banula u Banske dvore. Tamo je nabasala na krizu i na hrpu problema i na prekomjerno trošenje, a zatim – kojeg li čuda – otkrila i metode uštede. Tako je istaknula 350 milijuna kuna uštede u procesu javne nabave, kao da se to nije moglo – a zapravo nije htjelo – učiniti u proteklih sedam godina. Pohvalila se “hrabrim i odlučnim” smanjenjem parafiskalnih nameta, priznajući da su poslodavci to tražili već godinama, ali im njezina Vlada to nije htjela odobriti.

Ponosno je naglasila i kako je uspjela srediti poslovanje u HEP-u, kao da ga njezina stranka nije godinama uništavala. A najveće čuđenje izrazila je spominjanjem cifre za plaće zaposlenih u javnim službama – 32 milijarde kuna! “Je li realno davati toliki novac”, upitala se, kao da upravo ona i njezina stranka nisu davali i još uvijek ne daju tolike plaće tolikim ljudima. Problem je nastao kad tog novca više nema.

“Ovo je vrijeme za hrabre”

Uglavnom, Kosor je na presici izgledala kao oporbenjakinja koja je prekjučer krenula popravljati ono što su njezini zli prethodnici uništili. Prvo snima stanje, pa obećava. Pa snima opet, pa kaže da se ne može. Pa snima opet, pa se čudi. Pa snima opet i kaže: “Ovo je vrijeme za hrabre”. Kakva je to poruka? Kosor nam danas govori sve ono što smo joj mi godinama govorili, a ona nije htjela slušati. I uvjerava nas kako je upravo ona danas jedina dovoljno hrabra i spremna na promjene. Otkud sad to?

Zašto nam Kosor danas, godinu dana od dolaska na čelo Vlade, a dvije godine otkad je kriza počela, govori o katastrofi? Zar zato što je tek sada spremna priznati njezino postojanje ili zato što priznaje kako se ne može protiv nje boriti?

“Vrijeme za odgovorne mjere i odgovorne poteze”

Nikada prije ni od jednog HDZ-ova političara nismo čuli toliku kuknjavu o tome kako je “situacija izuzetno teška”, kako “moramo ostati na nogama”, kako je “teško davati za plaće i mirovine”, te nadasve kako je “vrijeme za odgovorne poteze i odgovorne odluke”. Čudno je to čuti iz usta političarke koja je osobno, zajedno sa svojom strankom i Vladom u čijem je vrhu bila, godinama dosljedno izbjegavala donositi takve odluke. Treba li sada vjerovati da misli ozbiljno?

Prije godinu dana najavila je da zbog teške situacije neće ići na godišnji, da će svjetlo u Banskim dvorima gorjeti do dugo u noć dok se ona bude obračunavala s krizom. Na kraju je otišla. Otišli su i ministri. A Hrvatska nastavila spiralnu putanju u propast. Sad najavljuje isto. Vjerojatno uz istu perspektivu. Premda možda uz bolje japanke na plaži.

Treba li Milanović zahvaliti Vladi?

Nadalje, kad govori o sindikatima, Kosor ističe kako “razumije one koji potpisuju peticiju za referendum”, kao da ju je i ona spremna potpisati. Međutim, opet ne odgovara je li to peticija protiv Vlade, kao ni što će učiniti ako se prikupi dovoljno potpisa. Hvali se amandmanima na Zakon o radu, “na tragu zahtjeva sindikata”, ali ne želi otkriti što u njima piše. I tako, bilo bi to uludo potrošenih pola sata… Da Kosor nije krenula u obračun s Milanovićem.

U tome se ipak najbolje snalazi. Sprdati šefa SDP-a zbog toga što ne pokazuje zahvalnost Vladi koja svakoga mjeseca “mora uprijeti da mu osigura plaću”, možda efektno zvuči, ali je dozlaboga šuplje. Naročito ako dolazi od predsjednice stranke koja je izričiti krivac za sve što se događa. Najbolje bi bilo da Milanović pošalje HDZ-u pismo zahvale zbog svega što je učinio za njega. Iako bi zapravo poštenije bilo da je – obrnuto.

Dijelila lekcije o odgovornosti

Uglavnom, kad nije nemušto premetala papire, nabacivala se velikim parolama i sitnim ubadanjima, Kosorica je naširoko dijelila lekcije o odgovornosti: sindikatima, oporbi, građanima koji potpisuju peticiju, svima koji ne cijene ono što je HDZ učinio za Hrvatsku. Odnosno, nije učinio. Odnosno, učinio, a nije smio.

I zato se teško oteti dojmu da ova konferencija za novinare, izravno prenošena na HTV-u (vidite kako udarac po džepu tjera pamet u glavu), nije bila ništa više od predizbornog nastupa šefice HDZ-a. U kojem je ona veličala sebe, pljuvala oporbu, plašila narod i pružala nadu… Dakle, činila sve što njezina stranka obično čini kako bi ostala na vlasti. Međutim, ako ni to nije bila svrha ove presice, onda smo stvarno “u banani”.

(preneseno s Indexa)