I nakon Sanadera – Sanader

PREMIJERKA Jadranka Kosor na čelo Vlade nije došla uz dijeljenje obećanja izbornom puku, nije ni putovala od sela do grada govoreći što će sve napraviti bolje od svojih prethodnika, a nije se gurala niti u TV emisije kako bi objasnila zašto bi baš njen ekonomski program trebao izgledati bolje od, recimo, onog Miroslava Tuđmana, Borisa Mikšića ili Silvana Hrelje. Kosor je sve to izbjegla, a početkom srpnja 2009. godine došla je na vlast pukim slučajem, kada je Ivo Sanader naprasno pobjegao s mjesta premijera.

Došla je slučajno, nismo je birali

Kad se danas spominje izborni program HDZ-a s kojim su prije tri godine došli na vlast, Kosor će to shvatiti kao provokaciju, posebice onaj dio o manjim porezima jer to je ipak “onaj” HDZ, odnosno ta grozna “Sanaderova vladavina”. Svaku kritiku da narod nije birao ovu vlast opet će Kosor shvatiti kao provokaciju, jer ona je zaista bila u HDZ-u cijelo vrijeme. Tom HDZ-u koji je ona “transformirala” u još jaču stranku nakon što se obračunala s nestašnim članovima kao što su Sanader, Polančec & Co.

No, je li umjesno danas Kosor pozivati na išta? Predizbornog programa nema, predizbornih obećanja nema, a nema ni tzv. predizbornih ciljeva koje bi trebala ispuniti u svom mandatu. Ako uzmemo srpanj 2009. godine kao njenu predizbornu kampanju, jer ipak je uspjela” smiriti” narod, minimizirati najavljene prosvjede te se obraniti od napada oporbe da je nužno da preda vlast i raspiše izbore, onda se njene izjave s početka vlasti mogu uzeti kao predizborna obećanja.

A što je tada govorila Kosor? Ako zaboravimo da je prvi legendarni “postsanaderovski” rebalans izmislila dok je, prema vlastitom priznanju, prala suđe, govorila je svašta što je narod tada htio čuti, a nije ostvarila zapravo ništa. Najavljivao se tzv. porez na luksuz koji se više ne spominje.

Osnovala posebno ministarstvo – ni za što

Hrvati su bili oduševljeni kada je Kosor govorila i najavljivala nužnost reforme državne i javne uprave, a citirala se svaka njena riječ o nerentabilnim općinama i županijama koje nisu trebale egzistirati. Dala je tada sebi i rok do kraja godine, pa ništa. Osnovala je i posebno ministarstvo koje više od godinu dana svog rada još nema ni preciznu brojku zaposlenih u državnoj i javnoj upravi. A to su trebali napraviti još krajem 2009. godine.

Sjećate se ove najave? “U nadzorne odbore javnih poduzeća ubuduće se biraju stručne osobe na temelju javnog natječaja, a ne političari”. Da, to je rekla Kosor turbulentnog srpnja prošle godine narodu sitom od korupcijskih afera. Danas su i dalje političari u nadzornim odborima, a njena glasnogovornica, ujedno i šefica mladeži HDZ-a, već više od pola godine sjedi u Fini a da nema nikakve kvalifikacije osim što je – politički miljenik. 

Bolni rezovi za nas, ali ne za njih

Sjećate li se ovih fraza “rebalans istine”, “bolni rezovi” i “mjere štednje”? Sve su to fraze Jadranke Kosor koje danas zvuče smiješno kada se zna da je u posljednjih godinu dana povećana državna potrošnja umjesto da je smanjena. Ta ista povećana državna potrošnja će se, prema riječima ministra financija Ivana Šukera, bez ikakvih problema rješavati izdavanjem obveznica i dodatnim zaduženjem. A sjetite se samo izjava o kresanju državne potrošnje kada su ministri i dužnosnici u predstavama za šire narodne mase na domjenke donosili vlastitu hranu i piće, a premijerka “krumpir-salatu”.

Idemo još malo natrag u srpanj 2009. godine. “Idemo u reformu Hrvatske gospodarske komore!”, “Idemo u reviziju povlaštenih mirovina!”, “Revidirat će se pojedinačno mirovine branitelja!”, “Kažnjavat će se oni koji ne štede!”, “Revidirat će se svi menadžerski ugovori i sve povlastice”. Sve su to njene izjave u vremenu kada je tek “friško” odlučila promijeniti životni moto “Kud Sanader, tud i ja”. Danas te izjave zvuče jednako smiješno kao i kada Sanader kaže da prvi put čuje za Hypo banku i njegovu ulogu u aferi koja je buknula u Austriji.

Nakon “kresanja” povećali potrošnju za gotovo milijardu kuna!

Uostalom, narod, kada je čuo za sve najave, spremno je prihvatio žrtvu, odnosno harač ili porez solidarnosti, jer na koncu Kosor je najavila uvesti reda u korumpirani i glomazni državni aparat. Prihvaćanjem novog državnog rebalansa shvatili smo, nakon godinu dana odricanja i nakon što smo godinu dana iz vlastitih džepova spašavali državnu blagajnu, da su se troškovi države, umjesto da se smanje, povećali za 900 milijuna kuna, a deficit na 14 milijardi kuna.

Da bi ironija bila veća, Kosor kaže kako je to najbolje što su mogli, ali o srpnju 2009. godine i o najavama “žene koja će napokon uvesti reda” danas ni riječi. Jedini njen uspjeh ostat će pregovori sa Slovenijom koji nisu ništa drugo nego prihvaćanje kompromisa koji je još davno dogovorio pokojni Ivica Račan s Janezom Drnovšekom.

Ista žestina obmane kao i Sanader

Usudili bismo se reći – nakon Sanadera vladao je Sanader jer se ona glavna gospodarska politika nije mijenjala. Nije ni čudno da ekonomski savjetnici napuštaju Kosor jer je to bila i sudbina Sanaderova Ekonomskog vijeća koje je osnovano samo kao predstava za javnost.

Uspoređujući tako najave i ostvareno, možemo tek zaključiti kako je Kosor nastavila istom onom žestinom kao i Sanader – obmanjivati javnost, a sve u svrhu produžetka vladavine.

(preneseno s index.hr)