Problemi u OŠ Vladimira Vidrića

Nedavno su u Kutini održani Dani kruha i plodovi zemlje, na kojima su svoje radove predstavili učenici osnovnih i srednjih škola te djeca iz Dječjeg vrtića Kutina. Svaka škola izabrala je jedan tematski motiv prema kojem su pripremali svoje proizvode. Slučajno ili ne, OŠ Vladimira Vidrića izabrala je krumpir, vjerojatno bez pomisli da ima taj motiv izvrsno pristaje, s obzirom u kojem se stanju nalaze.

OŠ Vladimira Vidrića ili “Vrući krumpir”

Posljednjih nekoliko događanja i radnje koje se događaju u i oko spomenute osnovne škole, pretvorili su školu u “vrući krumpir”. Od krumpira su pekli pite, krokete, dukate, čips i uživali u proizvodima od krumpira i to vrućeg. Za razliku od proizvoda od krumpira u kojima su uživali učenici, nastavnici i roditelji, posljednja događanja oko funkcioniranja škole stvorile su od nje “vrući krumpir” u kojima ne uživaju ni učenici, ni roditelji, pa ni nastavnici i zaposlenici škole.

Ne treba ići daleko u prošlost i tražiti nelogičnosti u poslovanju i vođenju škole, već su događaji iz bliske nam prošlosti, a i sadašnjosti, dovoljni da se zapitamo zašto škola funkcionira na taj način!?

Poglavlje 1. – smjena ravnatelja

Kada se politika upliće u rad škole, odnosno utječe na rad školskih odbora, obično se problemi lome preko leđa onih koji su najmanje krivi i zaslužni za neku situaciju, a najviše žele dobro, u ovom slučaju preko roditelja. Malo je poznato da je, kod ne tako davne, smjene ravnatelja u OŠ Vladimira Vidrića škola ostavljena po strani, a političari su donijeli svoje odluke i svoja rješenja. I ništa tu ne bi bilo čudno, da takvom odlukom o smjeni ravnatelja nije učinjena direktna šteta školi, recimo povećanjem izvanrednih troškova.

Izvanredni troškovi odnose se na plaću bivšeg ravnatelja, na plaću novog ravnatelja i možda novog nastavnika koji će doći na nastavno mjesto novog ravnatelja. Trošak je vrlo visok, a procjenjuje se na preko 500.000 kuna u periodu od 12 mjeseci. Smijenjeni ravnatelj ima pravo primati plaću u određenom vremenskom periodu, iako neće raditi.

Postavlja se pitanje zašto je netko namjerno oštetio proračun ovakvom odlukom i zašto je netko zaboravio da bi taj iznos mogao uložiti u povećanje standarda škole? Imaju li takve odluke i takvi odbori smisla? Najžalosnije je što nitko nije pitao roditelje o takvoj odluci, već jednostavno odlučio vodeći se tko zna kojim interesima. OŠ Vladimira Vidrića takvom odlukom svrstala se među 20-ak osnovnih škola u RH koji imaju ili su imali dva ravnatelja, koje direktno štete proračunu Ministarstva obrazovanja, prenosi Slobodna dalmacija.

Poglavlje 2. – rastezanje raspela

Problem raspela nije od velike važnosti za funkcioniranje i financiranje škole, ali uveliko ukazuje na prisutne probleme u “normalnom” funkcioniranju škole. Promjenom ravnatelja/ce došlo je i do premještanja svetog raspela iz jedne prostorije u drugu, sve dok raspleo nije završilo u prostoriji gdje se odlažu nepotrebne stvari. Radnja koja je zasmetala nekim učiteljima i zaposlenicima škole, zasmetala je i vijećniku Tomislavu Andriću, koji se na neprimjereno ponašanje i pronalaženje raspela, prema njegovim riječima, u smeću, pobunio u Gradskoj vijećnici. Pitao je zašto se takve neprimjerene radnje događaju, da li je netko odgovoran i na koji se način može spriječiti takva radnja?

Nedugo nakon samog postavlja pitanja u Gradskoj vijećnici, sazvan je sastanak zaposlenika škole, kako bi se utvrdilo tko je kriv za “curenje informacija” iz škole. Ovdje se postavlja pitanje kako je ravnateljica saznala za pitanje u trenutku dok sjednica Vijeća nije ni završena, a znamo da nema prijenosa uživo. Da li je i tu bilo nepotrebnog političkog pritiska? Nabacivanje sa raspelom je, u najmanju ruku, neprimjereno i mišljena smo da bi to trebao znati svaki zaposlenik škole, a pogotovo ravnatelj, koji bi sam trebao donijeti odluke i sazivati sastanke, a ne kada mu to netko (politika) naredi.

Poglavlje 3. – kako ukloniti predrasude

Članak 26. (2) Opće deklaracije o ljudskim pravima: “… Odgoj i obrazovanje mora biti usmjereno puno razvoju ljudske osobe i jačati poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda…”.

Svima je jasno kojim povodom je istaknut ovaj članak. Svaka osoba, djeca poseno, ima pravo na obrazovanje. Nastavnici OŠ Vladimira Vidrića i roditelji čija djeca pohađaju školu svjesni su da školu moraju pohađati i djeca romske nacionalne manjine. Do ove godine to je uz određen probleme funkcioniralo i škola je uspjela uskladiti potrebe djece i roditelja te uspješno provoditi školovanje.

Nažalost ove godine i prije samog početka nastao je problem kod upisa djece u prvi razred, kada roditelji nisu htjeli upisati djecu u Vidirć. Nakon upisa, pojedini roditelj ispisali su djecu iz škole i “prebacili” ih u drugu školu zbog, po njima, prevelikog broja romske djece u razredu. Upisi su završili i škola je uspjela upisati djece za samo jedan razred osnovne škole, s velikom većinom romske djece.

Nakon upisa pojavio se drugi problem – problem viška jednog nastavnika, jer se umjesto planirana dva razreda upisao samo jedan, pa jedan nastavnik/ca koji je prošle godine završio s četvrtim razredom nema svoje radno mjesto. Problem koji proizlazi iz ovog upisa povećati će se za četiri godine, kada se neće moći oformiti dovoljan broj petih razreda, pa će i ostali nastavnici imat problema sa popunjavanjem satnice.

Nastavnici fizike, matematike, hrvatskog, engleskog, povijesti, kemije, itd… imati će manju satnicu od predviđene, zbog nedovoljnog upisa za dva razreda.
Veliki problemi nastati će sljedeće godine, kada će ponovno doći vrijeme za upis u školu. Tko će roditelje nakon ovoga uspjeti uvjeriti da će biti drugačije? Tko će u kratkom vremenu pojedine građane Kutine uvjeriti da žive bez predrasuda prema Romima?

Dugogodišnji suživot u Kutini, nastojanje Vlade i međunarodne zajednice kroz programe integracije romske djece u obrazovni sustav RH kroz igraonice, razni oblici pomoći međunarodnih institucija i Savjeta Europe za borbu protiv predrasuda trebale su biti dovoljan i pravovremen pokazatelj da će se sve više djece romske manjine upisivati u školu. Mjesto stanovanja i orijentiranost romske djece prema OŠ V. Vidirća uz mjere koje se provode dovde do povećanja broja djece koja pohađaju školu.

Zakašnjela reakcija i gašenje požara

To se moglo i moralo predvidjeti! Tko je to trebao predvidjeti i zašto nije? Može se zaključiti da se nije vodila dovoljna briga o realnom problemu, koje se samo čekalo kada će “eksplodirati”, jer su neke stvari imali veći prioritet. Kadroviranje i provođenje političkih odluka na mjestima i ustanovama gdje za to nije mjesto upravo dovodi do ovakvih problema. Sada kada se to dogodilo kasno je za neko sustavno rješavanje, već se poseže za nekim vatrogasnim mjerama, kako bi se vatra ugasila. Svaka mjera, koja se provodi kako bi se nastali problem trenutno eliminirao, kasnije može prouzročiti štete i probleme puno veće od onih početnih. Postoji veliki broj programa koji financiraju integraciju članova manjima prema kojima im predrasuda.

Zašto kutinske nadležne institucije nisu iskoristile te mogućnosti? Zašto nisu povukli namjenska sredstva i omogućili normalan suživot i obrazovanje svih građana u Ku
tini? Da li je možda škola u romskom naselja trebala imati prioritet da se izbjegnu ovi problemi? Da li je trebao bolje iskoristiti ponuđena sredstva? Da li je trebalo ranije napraviti educiranje za nastavnike i roditelje za prihvaćanje različitosti? Da li je trebalo poticati i motivirati prihvaćanje različitosti?

Da se ranije pristupilo rješavanju problema i da se objasnilo ljudima da je bogatstvo u različitosti ovo se sigurno moglo spriječiti. Novac iz prvog poglavlja mogao se iskoristiti za spomenute edukacije i radionice ili iskoristiti za sufinanciranje udžbenika učenika, kako bi se potaknuli roditelji da upišu svoju djecu. Mogao se organizirati izlet, gdje bi se upoznali i djeca i roditelji? Mišljenja samo da se puno toga moglo učiniti da se htjelo.

Svakom roditelju najvažnije je zdravlje i odgoj djeteta. Svaki roditelj svome djetetu želi najbolje. Isto tako oni koji trebaju o tome voditi brigu trebaju to imati na umu. Nažalost pojedinim strukturama ljudi na pameti su druge stvari, a ne pravilan i sustavan odgoje djece u Kutini.

Želimo da o OŠ Vladimira Vidrića i u buduće pišemo o lijepim stvarima, poput uspjeha na natjecanjima , školi stranih jezika, proizvodima od krumpira, humanitarnom radu i slično, a nikako ne o montiranim natječajima i smjenama, bacanju svetih predmeta i zapostavljenosti odgoja i roditelja. Želimo da OŠ Vladimira Vidrića bude poput II. osnovne škole u Mostaru koja je primila nagradu Savjeta Europe za borbu protiv predrasuda prema Romima.   
    
Želimo da se jačaju odgojne vještine romske djece i njihovih roditelja, kako bi se stvorili bolji uvjeti za rast i razvoje djece. Želimo da se u Kutini živi bez predrasuda!