Sramota ili skandal u Kutini! Ni mrtvi im nisu sveti!

Ovih dana u Kutini je učinjena jedna velika sramota, usudili bi se reći i skandal.

Tema nije od životne važnosti, ali smatramo da se na takve stvari treba upozoriti i izraziti žaljenje što se to kod nas uopće dogodilo, pa na kraju i osuditi takav postupak.

Prenosimo pismo ogorčenog Kutinčanina.

Poštovani, molim Vas da prenesete ovo pismo u cijelosti, kako bi ukazali na, po meni, veliku sramotu i nepravdu koja je učinjena prilikom nedavno održane sahrane u Kutini.

Kada nekim ljudima ništa nije sveto, kada nemaju osnovnog osjećaja za tuđe potrebe, kada su bahati i bezobrazni i kada razmišljaju samo o koristi, onda se takve stvari i događaju.

Na nedavno održanoj sahrani u Kutini, događaju gdje sam došao pokazati poštovanje prema poznatom i plemenitom Kutinčaninu, osjećao sam se tako jadno i posramljeno što živim u Kutini. Osim toga što sam poznavao osobu i što sam bio žalostan što nas je napustila, događaj koji su priredili zaposlenici Komunalnih servisa Kutina učinio me jadnim i još tužnijim.

Prema želji pokojnika, koji je živio u bračnoj zajednici sa katolkinjom, sahrani su prisustvovali i katolički i pravoslavni svećenik. Kutinčanin je preminuo u Srbiji, te je sa lijesom pokojnika poslan i bizantski križ, koji se koristi u Grčkoj pravoslavnoj crkvi.

Do problema je došlo prilikom sahrane, kada zaposlenici KSK nisu htjeli primiti i nositi poslani križ. Da bi stvar bila još gora, doslovno su natjerali rodbinu da od KSK kupe novi križ. Iako su sahrani prisustvovali i katolički i pravoslavni svećenik, zaposlenici nisu htjeli nositi bizantski križ, nego su ga ostavili na lijesu. Velika sramota!

Iskreno, osjećao sam se tako posramljeno i jadno, a najviše me zaboljela pomisao na osjećaje rodbine pokojnika. Da li se netko od tih zaposlenika upitao kako se oni osjećaju? Da li je poslovođi bilo jasno da je povrijedio i posljednju želju pokojnika? Još dan danas mi se to mota po glavi i pitam se zašto se to dogodilo i da li imamo svi  jednako pravo biti sahranjeni na kutinskom groblju!?

Uz izražavanje žaljenja za takvim neobjašnjivim ponašanjem, nadam se da će ovo moje pismo doći do onih koji to trebaju znati i koji trebaju spriječiti takvo ponašanje. Nadam se da se više nikada u Kutini neće igrati sa osjećajima ožalošćenih, te povrijediti rodbina i prijatelji pokojnika. Nadam se da će se čovjek u Kutini poštivani barem na posljednjem ispraćaju.