Intervju – Dalibor Prochazka – Tek sad mogu reći da znam tko sam

23

tra. 2016

Analiza izbliza

Dalibor Prochazka poznati je Kutinčan, glazbenik, naš susjed. Često ga vidimo na televiziji. S njim smo se družili i na otvorenju izložbe fotografija “Poznata lica iz susjedstva” Martine Prochazke Kovačić, njegove sestre. Mislite da znate tko je Dalibor?
“Moji počeci suživota s glazbom kreću otprilike u mojoj četvrtoj godini. U smislu stvaranja, potreba za prvim pokušajima, započinje nakon iskustva kliničke smrti, u sedamnaestoj godini života. Dug je to proces, s obzirom na to da bavljenje glazbom na ozbljnoj razini, a pogotovo stvaralaštvo, obuhvaća više dimenzija – od one tehničke (u smislu ovladavanja instrumentom/-ima), do stalne težnje za kreiranjem i originalnošću. Tu su i učenje, vježba i rad. Kantautorska dimenzija je meni osobno i najvažnija jer uz moć izražavanja zahtijeva i neko iskustvo, emocionalnu prijemljivost.”

Jesi li glazbenik?

“Ne smatram se ni glazbenikom, ni kantautorom jer smatram da taj proces razvoja nema kraja. Vjerujem da se težnja ka postanku glazbenikom može protegnuti u beskonačnost i da bih, kada bih se time počeo zamarati, bio u zabludi da sam dosegao cilj. Međutim, smatram se umjetnikom i vjerujem da u potpunosti živim takvim načinom života, barem u smislu u kojem ja to vidim.“

Još se tražiš?

„Gledajući retrospektivno na svoj rad, mogu reći da ima lutanja i traženja identiteta. S ove bih distance izdvojio nekoliko pjesama za koje mislim da me u potpunosti predstavljaju. Imam i želju za pripadnošću, ali opet u okvirima u kojima donekle mogu zadržati sebe. Ništa od toga nije bilo namjenski i s nekim ciljem, a pogotovo ne planski. Jednostavno, krećeš iz neke točke, znaš što i kuda, nailaziš na prepreke, kritike, svakakve savjete, dobronamjerne i manje dobronamjerne, na ljude koji nešto znaju i na one koji ne znaju skoro ništa, ali svi s mišljenjem i idejom kakav biti trebao biti. Krećeš odakle krećeš, a većinu stvari koje učiš, učiš na vlastitoj koži i greškama. Onda treba neko vrijeme da stasaš i saznaš tko si, zašto si tu izbog čega. Moram priznati da ima u mom životu koji su to oduvijek znali i govorili, međutim, puštali su me shvatim sam. Ničega što sam radio se ne sramim, a na mnoge sam stvari izuzetno ponosan.”

Jesi li pronašao put koji želiš slijediti u glazbenom smislu?

“Tek sad mogu reći da znam tko sam, ali na neki Sam način opet na početku. To je logican put za kantautota na kojem treba proći godina i kilometraže. Na tragu je to pjesama “Isto blizu i daleko”, “Tvoje srce je moj dom” i “Ispod tvojih prozora”.

Nekoliko si puta radio u školi na određeno vrijeme. Kakva su to bila iskustva?

“Rad u školi bih mogao nazvati svakako, samo ne konvencionalnim. Osnovni cilj koji sam si postavljao je raditi na tome da djecu naučim kriterijima. Zašto je nešto dobro, a nešto loše i kako to prepoznati. Nit vodilja mi je bila prva rečenica diplomskog rada, tj. Platonov citat “Kakva je u državi glazba, takva će biti država.” Ta je izjava očito točna. Nije to samo stvar glazbe, već osviještenosti, smisla za estetiku, detalj. Neosporiva je veza navedenog i kvalitete života.”

Dakle, bio si „drugačiji” nastavnik?

„Donosio sam bubnjeve, gitare, bas gitare, služio se svime što su škole imale. Svirali smo, praktično radili, pjevali i uz to se stvarno puno zabavljali i smijali. Ako djeca ne zavole to što uče, sve je uzalud. Bilo bi mi draže kada bi moji bivši učenici mogli o tome govoriti. 

Uglavnom, i u budućnosti planiram raditi s djecom u obliku radionica ili slično. Sve dok je birokracija i papirologija daleko od toga, hahaha.“

Jednoje sigurno, ti si pravi Kutinčan.

„Kutina je grad mog djetinjstva, mojih prijateljstava, najljepših uspomena. Iako sam iz Kutine izbivao, nikad nisam htio ni mogao otići. Često razgovaram s ljudima koji jesu i zaista ih ne razumijem. Jasni su mi argumenti koje čujem ali kada bih otišao, osjećao bih se kao da napuštam najveći dio sebe. S jedne strane, vjerujem da bi mi bilo puno lakše i da bih možda nailazio na više razumijevanja i sretao više ljudi s istim interesima ali s druge strane, ipak ne želim otići. Često se šetam sa svojim prijateljem Domagojem, uvijek u večernjim satima čak i oko ponoći. Promatramo grad iż kutova iz kojih nikada nismo. Obilazimo uličice, zgrade prvih simpatija i pri
jatelja iz osnovne škole, vozamo se autom. Pričamo o svim aspektima života i djelujemo kao totalni čudaci, hahaha. Vremeplov. Koktel sreće i nostalgije. On radi u Zagrebu, svakodnevno putuje. Tamo je živio prilično dugo, ali se odlučio vratiti i podnositi napor putovanja upravo zbog toga o čemu sam govorio. On je jedan od najkreativnijih ljudi koje znam, posebno u kontekstu dizajna, osmišljavanja. Ponekad sa mnom dijeli svoje vizije Kutine, ima nevjerojatne oluje ideja. Ništa pretenciozno niti neostvarivo. U smislu – zamisli ovdje ovo, ondje ono, ovdje ovako, ondje onako. Pustim ga, slušam i mislim – nevjerojatno. Otkuda to? On kaže – pa ništa, jednostavno govorim kako bi Kutina izgleda onako kako je ja vidim. A vidio je puno svijeta. Volio bih ga snimiti u tom zanosu, a još više da se zaista iskoristi potencijal koji on posjeduje, za svačije dobro. U tom smislu, on je netko s idejom i sigurno može puno doprinijeti gradu. Ima ljudi koji znaju i voljni su raditi, a nisu nužno stručni. Kutini općenito treba više kreiranja nego kritike i pametovanja.”

Ovo je bila analiza izbliza Dalibora Prochazke. Što je ustvari analiza izbliza?

„Analiza izbliza je parodiranje, skup likova i karaktera koje sam oživio, napisao za njih stihove (neke uz pomoć prijatelja), uglazbio ih i nastojao snimiti njihovu karakterističnost, njihovo stanje duha. Tu su likovi od Suada Krasića Mustanga s pjesmama Mustang i Zlatna nanula, Bože Pupca, do klape Prć itd. Svaki od njih izražava nešto i ukazuje na neku društvenu anomaliju. Cilj mi oživjeti i utjeloviti te likove, ali nipošto ih ismijavati jer ismijavanje postoji u odnosu na ono što jest smiješno, kao arogancija u odnosu na samopouzdanje. Oni su sami po sebi toliko smiješni da im ne treba ništa dodavati. Pogledajte, nasmijte se i svakako pročitajte opise iz kojih je puno jasnije o čemu se radi.”

O čemu se radi u analizi izbliza?

„То је humor, nešto što mi jednostavno pada na pamet. Nije to humor za široke mase, humor gega i grimase, već humor detalja. Ipak, to je ono što ja smatram smiješnim, ništa životno važno, ali za mene je opuštajuće i daje mi priliku da se izrazim i na drugačiji način.”

O Daliboru trebate znati i ovo:

On je pjevač, glazbenik i kantautor. S pisanjem pjesama započeo je oko osamnaeste godine, nakon iskustva kliničke smrti. Završio je Pedagoški fakultet (mag.prim.educ), a svira od 4. godine života.

ALBUMI:

Daleka i bliska (Scardona, 2OO5.),

Dan pobjede (Aquarius records, 2010.)

i Granice (Aquarius records, 2012).

Snimio je ll video spotova.
Prvisingl Ostani tu (2004) dospioje na prvo mjesto ljestvice Glazbene televizije HTV-a u prvom tjednu prikazivanja.

Pjesma Žena za ljubav bila je nacionalni broj 1 Hrvatskog radija, a album Dan pobjede pismeno je pohvalio predsjednik Republike dr. Ivo Josipović.

Originalni video uradci Bez tebe (Croatia records). Kad te ljubav posjeti. Žena za ljubav (Aquarius records), Dan mi je (Požega 2010), Volim (Šibenik 2011), Granice i coveri albuma realizacija su studija Wetdog koji je, između ostalog, sudjelovao u izradi špice za dodjelu američke filmske nagrade Oscar 2008. Posljednji uradak Proslavimo dan u režiji je studija Foto Imago.

Spotovi Dan mi je, Žena za ljubav i Bez tebe izabrani su za hitove mjeseca u emisijama HTV-ai CMC-a.

Dalibor je 5 puta nastupio na prestižnom Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku, dva puta na Večerima pjesme i vina u Požegi te dva puta u Zadru gdje je nagrađen nagradama za najbolju glazbu i aranžman (Hvala ti, 2o1o) i prvom nagradom stručnog žirija za najbolji aranžman (Jelena, 2011).

Na albumima je suradivao s najeminentnijim glazbenicima, dobitnicima nagrada Porin i Status (Elvis Stanić, Henry Radanović, Marko Lazarić, Ivan Popeskić, Branko Bogunović-Pif).

Uz brojna gostovanja na gotovo svim televizijama (lokalnim i nacionalnim) i njihovim emisijama (8. kat, Sanja talk show, Dobro jutro Hrvatska, In magazin, Music show, HTV Bingo show itd.). u novinama i na velikoj većini radijskih postaja, svirao je na najrazličitijim manifestacijama, od koncerata na trgovima i u dvoranama pred više tisuća ljudi do nastupa u renomiranim klubovima (Sax, B.P. club itd.).

Posebnu čast i priznanje dobio je od Massima koji ga je pozvao da bude open act na njegovoj turneji povodom Valentinova, a pripala mu je i čast da se pjesma koju je napisao (Ostani tu) nade na novom Massimovom albumu.