Kolumna – Hrabar Dabar: "Misao o mislima"

31

kol. 2012

Bok,

ime mi je Hrabar Dabar. Točka. Igrom slučaja, oh tom šaljivom igrom, i nenadanom intervencijom opskurnih likova kutinskog podzemlja, mojem je dabrovstvu predložen i zatim dodijeljen upravo ovaj javni prostor – prostor na vašem omiljenom lokalnom internetskom portalu!

Da odmah odagnam sumnje, nisam agent nikakve stranke, nikome ne odgovaram i nemam ama baš nikakvih uputstava. Ali smatram se upućenim.
Najjednostavnije, kao što rekoh, ja sam dabar; plivam slatkim vodama te obaram trula debla da bi ih kasnije maštovito i svrhovito poslagao, povezao i učinio otpornima na sve znane sile zlobnih namjera. Što bi značilo, red disidencije i subverzivnosti, red sklada i ljubavi. Tako nekako.
…mišlju, riječju, bez djela i propisa.
Bilo bi u redu stoga, da za početak iznesem koju (pametnu) misao o mislima.

Mišljenja su kao platforme. Neka su prizemna, trivijalna i jednostrana, neka su uzvišena, sveobuhvatna, i tim bolja. Nije se dobro zadržavati na samo jednoj platformi, biti žrtva jednog koncepta, jednog načina mišljenja. Pogledajte na primjer često suprotstavljene platforme dogmatskog zastupanja kreacionizma ili isključivo evolucije. Izopačena interpretacija Biblije poubijala je gotovo cijelu staru Ameriku, a danas zabranom kontracepcije nastavlja u Africi, dok je na drugoj strani izopačeno interpretiranje Darwina i evolucije prouzrokovalo pojave nacizma i fašizma (možda ona dabrova analogija sa povezanim deblima i nije bila najpametnija hihi), što je danas donekle aktualno u formi kompetitivnog neoliberalnog debilizma, u čijoj je srži upravo ta izopačena teza da samo najjači opstaju. O tome više nekom drugom prilikom.
Dobro je krenuti od temelja, posjetiti  i razgledati svaku platformu, razumjeti i usvojiti što više, no kao što smo vidjeli, zadržavanje na samo jednoj dovodi do raznih katastrofa. I upravo zbog zadržavanja, mnoge su još uvijek prisutne, odvijaju se u našem susjedstvu, pred našim očima.
Treba težiti visinama.

Kao što ste vjerojatno primijetili, moje je dabrovstvo visoko u oblacima, a sve one prizemne postaje tek su sićušne magličaste pojave. Moje se dabrovstvo zapravo ni ne sjeća koje je to postaje, koje misli i koncepte već odavno iza sebe ostavilo. Nije siguran odakle bi krenulo, kojim redoslijedom prenijeti svu tu silnu mudrost. No dobro, drito na glavu i nema brige – bit će Dabra na sve strane.
Čujemo se…