Dan Sv. Florijana

4. svibnja slavi se blagdan svetog Florijana, mučenika i sveca, kojeg kao svog nebeskog zaštitnika štuju i slave vatrogasci. Pa su tako i kutinski vatrogasci obilježili Dan vatrogastva koje je počelo svečanom povorkom gradskim ulicama.

Sveti Florijan bio je visoki rimski časnik u vojsci cara Dioklecijana (243. – 316.), legionar u rimskoj pokrajini Norcium u blizini današnjeg grada Linza u Austriji. U prvim godinama 4. stoljeća poslije Krista rimski car Dioklecijan poveo je jednu od posljednjih velikih akcija istrebljenja kršćana. S obzirom da se u to doba već mnoštvo rimskih legionara pokrstilo, Dioklecijanov namjesnik Aquilinus dobio je zadatak da pogubi i četrdeset legionara. Među njima nastao je veliki strah pa je sveti Florijan da bi ih ohrabrio, istupio pred namjesnika i sam izjavio da je kršćanin. Pjesnički je kasnije opisano da je tada “niknuo, rascvao i zamirisao” svojim junaštvom, poput cvijeta (florijana) usred korova. Nije zatajio svoju vjeru, stoga su ga mučili i s kamenom oko vrata bacili u rijeku Enns.

Prema legendi “Passio St. Florian” (Muka svetog Florijana) koja se smatra autentičnom verzijom njegova života, osoba koja je gurnula Florijana u rijeku oslijepila je, a rijeka se uplašila i izbacila mrtvo tijelo na hrid gdje ga je jedan orao čuvao s krilima sklopljenim u obliku križa. Potom se pojavio svetac i jednoj ženi pokazao mjesto gdje se tijelo nalazilo. Žena je upregla konje i odvezla se do rijeke Enns, gdje je pronašla mrtvo tijelo. U strahu od progona pokrila ga je slamom i granjem. Upregnute su se žedne životinje toliko umorile putem do mjesta gdje se tijelo trebalo pokopati, da se nisu mogle ni maknuti. Tad se na ženinu molbu iz zemlje otvorio izvor iz kojeg i danas teče voda. Osvježene su životinje nastavile put i stale na mjesto koje je svetac označio. Zbog nemilosrdnih progona pokopan je brzo i kradomice.

Nakon toga, kod groba su se zbila mnogobrojna čuda: zli duhovi su istjerani iz ljudi, a bolesni vjernici na tom su mjestu ozdravljivali i pronalazili olakšanje svojih muka. Pokršteni vojnici pogubljeni su u tamnici. Opisani događaj zbio se 4. svibnja 304. godine i zbog toga je taj datum prihvaćen kao Dan svetog Florijana.

Zaštitnika vatrogasaca slikamo kao visokog rimskog časnika, legionara sa zapovjedničkom zastavom i drvenom posudom kojom kao vatrogasac vodom polijeva zapaljenu kuću. Ova slika nije bez temelja, uzmemo li u obzir povijesno dokazanu činjenicu da su u Rimskom Carstvu uistinu postojale protupožarne ili vatrogasne legije.

Sveti Florijan općepoznat je u narodu, a hrvatski su ga vatrogasci prihvatili kao svog zaštitnika po uzoru na europske vatrogasce. Posvećene su mu mnoge crkve i kapelice, podignuti brojni spomenici, postavljene slike i kipovi u mnogim crkvama i vatrogasnim domovima. Na Dan svetog Florijana vatrogasci odlaze u crkve, odaju počast zaštitniku vatrogasaca, ali i svojim prijateljima – vatrogascima koji više nisu s njima, otvaraju vatrogasne domove, posvećuju barjake s likom svetog Florijana, održavaju javne vatrogasne vježbe na kojima prezentiraju svoju vještinu gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine.