Nježne usluge terenskog komercijalista

Sinoć je u kutinskoj Knjižnici i čitaonici predstavljena knjiga “Nježne usluge terenskog komercijalista” književnog debitanta Ivana Dimoskog.

Večer je otvorila klapa Škrlet koju je lijepo pozdravila Katica Budić riječima: “klapu Škrlet i vino Škrlet možete čuti i kušati samo u Moslavini. Specifičnost ove klape je što, osim dalmatinskih pjesama, pjeva i vlastite obrade moslavačkih pjesama.”

Katica Budić nastavila je razgovor s maldim autorom:
Rođen u Zagrebu, svakodnevno se druži s knjigama kao komercijalista u izdavačkoj kući VBZ; tako smo ga i upoznali. Pod utjecajem Sai Babbe piše i igra u igrokazima. Pleše folklor u folklornoj skupini nacionalne makedonske manjine. Evo, napisao je i prvi roman. Ivane, ima li nešto što nisam rekla, a vi bi htjeli…
…svestrani umjetnik, 3 u 1… hahaha… Hvala vam svima što ste došli, hvala klapi Škrlet što je napravila tako lijep uvod da sam ostao bez riječi. Što reći nakon njih? Ništa. Dirnut sam pjesmama jer sam se odmah vratio na mjesto zločina i događaja ove knjige. To je otok Pag knjižara Gajac, gdje je nastala ova knjiga, gdje je zapisana. Što se mene osobno tiče, stvarno sam umjetnički široko orijentiran; od glume do pisanja, od folklora do plesanja. Umjetnost me od malena interesira, volim je i za nju bi dao sve. Ne smijem se previše ni hvaliti.

Ovo je 17 promocija knjige. Ima li, Ivane, nešto novo na vidiku?
Što se tiče novih rukopisa stalno nešto pišem. Teme su, naravno, ljubavne. Piše se nastavak ove knjige. Ima nešto i drugih tema, npr. socijalnih. Ima nešto pitanja pa su teme životne. Najbolje se osjećam u ovoj tematici jer… same krenu… i onda suza poteče i onda sve nekako ima svoj žar.
Knjiga je nastala na nagovor. I 2008. godine išao sam tamo (u knjižaru na Pag) raditi. Osoba koja je kriva za ovu knjigu, koja se u njoj i nalazi, nagovarala me. Prvo sam odbijao samu pomisao, ali onda sam rekao: dobro. Prva rečenica bila je dosta, onako, erotična. To me na nju podsjetilo i s tim sam krenuo. I time se otklonila barijera, blokada, sve što me 10 godina sprječavalo da napišem  jedno jedino slovo. I kad sam napisao tu rečenicu onda sam napisao prvu priču. Poslije i sve ostale u roku 2 mjeseca. Zadnji dan kada sam ja bio dole, prije nego smo utovarili knjige u kombi, pisao sam epilog. To je bila magija, taj neki zanos pisanja tih dana. Jako sam sretan jer je to otvorilo neke druge stvari, sada sam se oslobodio i ne mogu presat pisati i ne mogu više stati.
Naslov je intrigantan. Ljudi se pitaju kad ugledaju knjigu od kuda takav naslov.
Glavni junak je terenski komercijalist. Kao lik je nježan, suptilan prema ženama, pun razumijevanja, pun suosjećanja, pun takta, pun lijepog odnosa i pažnje. Boro Radaković i ja smo jedne večeri nakon redanja runde za rundom došli do naslova, kad smo oba bili već «gotovi» veli on imam ti naslov. Nježne usluge terenskog komercijaliste. Može!
Knjiga se sastoji od 7 ljubavnih priča. Prva je Knjižara koja, zapravo, uvodi u cijeli roman. Ostalo su priče nazvane po ženskim imenima.
A zanima vas, je li istina ili nije. Je li biografija ili ne? Nema s tim problema reći što je autobiografija, a što nije. Što je smješteno u fikciju. Te osobe postoje pod drugim imenima i pod nekim drugim okolnostima. Jedan ženski lik bio je najvažniji za ovu knjigu. Ona je druga po redu u ovoj knjizi. Da nije bilo nje, ne bi bilo ni knjige, ne bi bilo niti iskustva koje sam s njom prošao, koja je bila veliko nadahnuće, veliki poticaj i otvaranje srca za pisanje. Nakon što sam napisao priču o njoj, oslobodio sam se i napisao ostalih 5 priča koje nisu imale taj završetak, nisu imale taj vrhunac, taj nekakav zanos kao ta priča. Koncipirao sam tako da se 5 priča, veza ili odnosa završava prekidom, dok posljednja završava happy end-om, znači svadbom. Baš mi se dogodilo da sam jednog vikenda skočio u zagorje na svadbu koja me se posebno dojmila  i ponijela me da sam je uvrstio u svoju knjigu. Kada sam radio kompoziciju knjige to (svadbu) sam stavio na kraj. Dao sam ipak posebnu važnost ljubavi koja je ostvarena, koja je ispunjena, koja daje budućnost. Ipak sam joj dao prostora da bude značajna i bitna.
Nakon toga ide dijalog, ljubav između muškarca i žene u koji sam prenio neke svoje svjetonazore, neka svoja duhovna iskustva vezano za odnose među ljubavnicima. Dao sam ljubavi bezvremenost, dao sam joj značaj više nego sada i ovdje. Odnosi su postojali prije naših života i postojat će i poslije. Tako sam ja, nekako, to postavio…

Knjiga se, naravno može posuditi u Gradskoj knjižnici i čitaonici.