Homilija biskupa Košića: pozvao vjernike da podrže inicijativu slobodne nedjelje

24

velj. 2012

„Post, djelo odricanja, treba imati tu svrhu, da se susretnemo s Bogom, da u odricanju prije svega od zlih riječi, navika i nesloge s našim bližnjima dođemo u priliku da u skrovitosti razgovaramo s Bogom koji je jedini naša nagrada. Ne bi trebala biti cilj kršćanskog odricanja vitka linija, pa ni zdravlje, nego prvenstveno otvaranje osobnog prostora za susret i dublji život s Bogom. On to nagrađuje, njemu je samo to bitno“, rekao je sisački biskup Vlado Košić u svojoj homiliji na Čistu srijedu – Pepelnicu 22. veljače, na svečanom misnom slavlju s obredom pepeljenja u katedrali Uzvišenja Svetog Križa u Sisku.

Govoreći o tri djela pokore: milostinji, molitvi i postu biskup je naglasio kako ova djela, inače dobre pobožnosti, mogu biti prazna i ne svidjeti se Bogu ako se ne čine s pravom nakanom. „Znamo kako se danas pomaže sirotinji, kako se oglašava, pa i u Crkvi, tko je koliko dao, koliko pomaže naš Caritas, što se čini po našim župama u smislu pomaganja potrebnima. Što bi Gospodin rekao za dobrotvorne medijske akcije na kojima se skupe nemala sredstva jer se tako, preko javnih sredstava informiranja, može uključiti velik broj darivatelja koji onda zajedno mogu puno dobra učiniti? Očito, nije bio Isus protiv ovakvih aktivnosti, nego je samo želio da se to ne čini s krivom motivacijom, da to ne bude radi vlastite promocije, nego radi potrebitog čovjeka, pa čak u konačnici niti radi toga, nego radi Boga! A molitva? Pa zar nije on sam rekao: „Gdje su dvojica ili trojica u moje ime okupljena, tu sam i ja među njima?“ Zar bi se molitva morala odvijati samo u zatvorenoj sobi, u četiri zida, da nitko ne zna ni vidi? A euharistija, na koju se pozivaju mnogi, pa to prenosi i televizija da mogu sudjelovati i bolesni? Riječ je opet ne toliko o samoći radi samoće, nego o nutarnjoj nakani da se osobno, intimno i u skrovitosti srca susretne Boga, i to radi njega samoga, radi susreta s njime, a ne iz nekih računa da nam se zbog toga drugi dive i da tako zaradimo neka priznanja i steknemo povlastice u društvu“, istaknuo je između ostalog biskup.

Na kraju misnog slavlja biskup Košić pozvao je sve katolike u Sisačkoj biskupiji da ove korizme podrže inicijativu slobodne nedjelje. „Sve vas pozivam, da osim odricanja od zla i grijeha, te vršenja djela pobožnosti – kako nas Gospodin naš potiče – na milostinju, molitvu i post, svi prihvatimo ove korizme i sljedeći prijedlog: bojkotirajmo kupovanje nedjeljom! Neka i trgovci imaju slobodan dan, a naše obitelji dan za zajedništvo, druženje i slavljenje, a ne kupovanje i odlaske u trgovačke centre! Odrecimo se te, nekima već, uvriježene navike! To neka bude naš doprinos kršćanskom proživljavanju korizme, kao vremenu pokore i priprave na Uskrs“ ,  pozvao je na kraju biskup Košić.

HOMILIJA NA PEPELNICU 2012.

Mons. Vlado Košić, sisački biskup

Homilija na Čistu srijedu – Pepelnicu

Katedrala Uzvišenja Svetog Križa Sisak

Draga braćo i sestre,

Za ovogodišnju korizmu papa Benedikt XVI. napisao je pismo “Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela” (Heb 10, 24) u kojem kaže da nam „korizma još jednom pruža mogućnost razmišljati o središtu kršćanskog života: o ljubavi. Naime to je pogodno vrijeme da, uz pomoć Božje riječi i sakramenata, obnovimo svoj hod u vjeri, i kao pojedinci i kao zajednica. To je put označen molitvom i zajedništvom, šutnjom i postom, u iščekivanju uskrsne radosti.“ Papa nam nudi razmišljanje za ovu korizmu u svjetlu kratkog biblijskog teksta preuzetog iz Poslanice Hebrejima: “Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela” (10, 24). „Ta je rečenica dio perikope u kojoj sveti pisac poziva pouzdati se u Isusa Krista kao najvišeg svećenika, po kojem smo zadobili oproštenje i otvoren put koji vodi Bogu. Plod prihvaćanja Krista je život koji počiva na tri teologalne kreposti: to jest pristupati Gospodinu “istinitim srcem u punini vjere” (r. 22), nepokolebljivim čuvanjem “vjere nade” (r. 23) u stalnoj budnosti da se zajedno s braćom čine “ljubav i dobra djela ” (r. 24). Kaže se također kako je, kao potpora vjerniku u tom ponašanju u skladu s evanđeljem, važno sudjelovati na liturgijskim susretima i molitvi zajednice, upirući pogled u eshatološki cilj, to jest puno zajedništvo u Bogu (r. 25). Redak 24. u kratkim crtama pruža dragocjen i trajno aktualan nauk o tri aspekta kršćanskog života: pozornost prema drugome, uzajamnost i osobna svetost.“

Veoma je poticajno to Papino pismo i želio bih da ga uzmemo k srcu, te se u svojim nastojanjima ove korizme ravnamo po njegovim uputama. Riječ je zapravo o konkretizaciji biblijske poruke koju smo čuli u današnjim svetopisamskim čitanjima.

Prorok Joel upozorava kako post koji je Bogu po volji mora uključiti nutarnju promjenu, nastojanje duha a ne tijela da se približimo Bogu, odričući se prvenstveno svojih grijeha i slabosti, a ne da se korizmeno odricanje svede na vanjštinu od koje nema puno koristi. „Razderite srca, a ne halje svoje!“ – poručuje nam prorok. I nastavlja: „Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.“ Božje je milosrđe ono u što se smijemo pouzdati jer Bogu je stalo do njegovih stvorenja, do njegove djece koja lutaju i često sami sebe uvedu u nevolje. Da bismo mu se približili, potrebno je dakle, odvratiti se od svojih grijeha. Da bismo u tome uspjeli, potrebna je molitva. Prorok potiče članove Božjega naroda riječima: „Neka mole: Smiluj se, Gospodine, svojem narodu!“

Sveti pak Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima sve poziva: „Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ U Pavlovim riječima osjeća se svojevrsna dramatičnost. On zaklinje Korinćane, on zaklinje sve nas. Zašto? Jer ljudi ne vide, kršćani često nisu svjesni da su odlutali na krivi put i da se trebaju vratiti. I zaključuje svoje poticaje: „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa!“ Taj pogodni trenutak za obraćenje je upravo sada, upravo ova korizma, upravo ovi dani. Oni su milosno vrijeme, vrijeme spasa.

Što se to od nas očekuje, što nam je činiti?

Krist Isus u Evanđelju svojim učenicima govori o tri djela pokore. To su: milostinja, molitva i post. Međutim, nije toliko važno da se to čini, već je najvažnije kako se to čini. I milostinja i molitva i post, inače dobra djela pobožnosti i pokore, mogu biti prazna i ne svidjeti se Bogu. Zašto? Ako se ne čine s pravom nakanom. A koja je prava nakana? Ako se nijedno od toga ne čini „kao licemjeri, koji“ sve čine samo „zato da bi ih ljudi hvalili, odnosno da se pokažu ljudima…“ Takvi su, kaže Gospodin, već primili svoju plaću. On naprotiv očekuje da njegovi učenici kad dijele milostinju to čine da im „ne zna ljevica što čini desnica“, i kad mole da to ne čine radi ljudi, nego „u skrovitosti“, također kad njegov učenik posti, da „pomaže glavu i umije lice, da ne zapaze ljudi kako postiš“. I za svako takvo djelo dodaje: „I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“

Pitamo se, kako je to danas moguće i ne suprotstavlja li se taj zahtjev s drugim njegovim riječima?

Naime, znamo kako se danas pomaže sirotinji, kako se oglašava – pa i u Crkvi – tko je koliko dao, koliko pomaže naš Caritas, što se čini po našim župama u smislu pomaganja potrebnima. Što bi Gospodin rekao za dobrotvorne medijske akcije na kojima se skupe ne mala sredstva jer se tako, preko javnih sredstava informiranja, može uključiti velik broj darivatelja koji onda zajedno mogu puno dobra učiniti? Očito, nije bio Isus protiv ovakvih aktivnosti, nego je samo želio da se to ne čini s krivom motivacijom, da to ne bude radi vlastite promocije, nego radi potrebitog čovjeka, pa čak u konačnici niti radi toga, nego radi Boga!

A molitva? Pa zar nije on sam rekao: „Gdje su dvojica ili trojica u moje ime okupljena, tu sam i ja među njima?“ Zar bi se molitva morala odvijati samo u zatvorenoj sobi, u četiri zida, da nitko ne zna niti vidi? A euharistija, na koju se pozivaju mnogi, pa to prenosi i televizija da mogu sudjelovati i bolesni? Riječ je opet ne toliko o samoći radi samoće, nego o nutarnjoj nakani da se osobno, intimno i u skrovitosti srca susretne Boga, i to radi njega samoga, radi susreta s njime, a ne iz nekih računa da nam se zbog toga drugi dive i da tako zaradimo neka priznanja i steknemo povlastice u društvu!

Tako i post, djelo odricanja, treba imati tu svrhu, da se susretnemo s Bogom, da u odricanju – prije svega od zlih riječi, navika i nesloge s našim bližnjima – dođemo u priliku da u skrovitosti razgovaramo s Bogom koji je jedini naša nagrada. Ne bi trebala biti cilj kršćanskog odricanja vitka linija, pa niti zdravlje, nego prvenstveno otvaranja osobno prostora za susret i dublji život s Bogom. On to nagrađuje, njemu je samo to bitno.

U tome je  – vratimo se poruci pape Benedikta – ostvarivanje ljubavi, kao bitne svrhe korizme. Živjeti ljubav i činiti dobra djela u vlastitom životu i nastojanju, ali i poticati bližnje, te se tako međusobno hrabriti na putu života, naša je korizmena zadaća, draga braćo i sestre. Neka nam bude blagoslovljeno ovo vrijeme, „jer to je vrijeme milosti, sad je vrijeme spasa!“ Otvorimo svoje srce da ne propustimo još jednu priliku, da ove korizme budemo više s Bogom i s braćom, na zajedničkom putu spasenja. Amen.

RIJEČ NA KRAJU MISE
Dragi vjernici, imam jedan konkretan prijedlog za sve katolike u Sisačkoj biskupiji ove korizme: podržimo inicijativu slobodne nedjelje! Stoga vas sve pozivam, da osim odricanja od zla i grijeha, te vršenja djela pobožnosti – kako nas Gospodin naš potiče – na milostinju, molitvu i post, svi prihvatimo ove korizme i sljedeći prijedlog: bojkotirajmo kupovanje nedjeljom! Neka i trgovci imaju slobodan dan, a naše obitelji dan za zajedništvo, druženje i slavljenje, a ne kupovanje i odlaske u trgovačke centre! Odrecimo se te, nekima već, uvriježene navike! To neka bude naš doprinos kršćanskom proživljavanju korizme, kao vremenu pokore i priprave na Uskrs!