Mesarić osiromašio Petrokemiju, a obogatio sebe

03

tra. 2012

Prema pisanju Večernjeg lista, bivši predsjednik Uprave Petrokemije Boris Mesarić „nagrađen“ je izdašnom otpremninom, iako je doveo tvornicu na rub propasti. Boris Mesarić stvorio je više od 400 milijuna kuna gubitka, a za uzvrat dobio otpremninu od 665.000 kuna!

Podsjetimo da je Boris Mesarić smijenjen 2010. godine u trenutku lošeg poslovanja Petrokemije i u jeku gospodarske krize u Hrvatskoj. Tadašnja Vlada RH (HDZ) donijela je prijedlog mjera štednje koje nikada nisu provedene, a Boris Mesarić jedan je od rijetkih predsjednika uprave i direktora koji je smijenjen zbog nepoštivanja odluka, koje ni sama Vlada nije poštivala.

LOŠE POSLOVNE ODLUKE

Iako je Petrokemija tih godina poslovala s velikim minusima, što se pripisuje lošim odlukama tadašnje uprave, Boris Mesarić isplatio je regres radnicima i za to navodno bio „kažnjen“ otkazom. Pokušaj stvaranja slike kao socijalnog direktora koji će poštivati kolektivni ugovor i biti legalist pokušali su i sindikati, koji su u početku zdušno branili „svog“ direktora.

“Vrlo je upitna zakonitost i pravna podloga smjene” rekao je tada Željko Klaus i objasnio da je ipak glasovao za takvu odluku Vlade, iako protivno svojoj savjesti.

PRAVI RAZLOG SMJENE?

Danas, kada je vidljivo da Petrokemija može poslovati s dobiti i bez problema poštivati potpisani kolektivni ugovor, na vidjelo izlaze loše odluke i neracionalne nabave sirovina za proizvodnju. Prema pisanju Večernjeg lista Uprava na čelu s B. Mesarićem 2008. godine odlučila je nabaviti kemijske sirovine za cijelu iduću godinu, kada su one na tržištu bile najskuplje. Iduće su godine sirovine bile jeftinije i do 50%, ali je Uprava već odlučila kupiti i opskrbiti se najskupljima zalihama.

Usprkos tome što je doveo Petrokemiju na rub propasti bivši šef uprave znao je dobro naplatiti svoj rad sa 665.137 kuna otpremnine. Kada se pogledaju i ostala porezna davanja i obaveze dolazi se do iznosa troška od skoro 1 milijun kuna.

ZAŠTO SE PODRŽAVALO TAKVO POSLOVANJE?

Zanimljivo je kako se do sada nitko nije zapitao od kud toliki minusi i kako su takvo poslovanje svih ovih godina podržavali i tadašnji Nadzorni odbori i sindikati!

Postavlja se pitanje kako bi prošao radnik na Petrokemiji da je toliko oštetio tvornicu!? Da li bi i on dobio nagradu i nagradne bodove ili bi dobio otkaz?

PETROKEMIJA U PLUSU, PRIVATIZACIJA NEPOTREBNA!?

Bilo kako bilo, zanimljivo je vidjeti da se može poslovati i na drugi način i da Petrokemija unatoč svim poteškoćama, promjenom samo jednog člana Uprave može poslovati pozitivno. Još kada bi svi radnici i članovi Uprave težili istom cilju, a to je boljitak Petrokemije, a ne samo osobnom, onda bi priča o nedostatku novaca za ulaganje i potreba za privatizacijom bila nepotrebna. Razlika u dvije godine, iz minusa od 400 milijuna do nerevidirane dobiti od 100 milijuna, ostavlja nadu da Petrokemija sama može investirati u sebe, bez stranog kapitala i bez privatizacije.

Izvorni članak o otpremni i nastalim dugovima bivšeg predsjednika uprave možete pročitati ovdje.