Gospodarstvo

Očekuju li Petrokemiju novi problemi zbog Agrokora?

Svi koji računaju Agrokorov sistemski rizik prvo neka pogledaju prema Kutini. Petrokemija je vrlo blizu bankrota, a najveći joj je kupac Agrokor.

Tvrtka je posljednjih godina u ozbiljnim poslovnim problemima. Suočena s relativno visokom cijenom svoje ključne proizvodne sirovine – prirodnog plina – te padajućom cijenom gnojiva pod utjecajem sve jačeg uvoza, Petrokemija iz godine u godinu bilježi goleme gubitke.

Ti gubici, dakako, onemogućuju potrebna ulaganja u tehnološku modernizaciju koja bi omogućila povećanje konkurentnosti proizvodnje, a državno vlasništvo nije poticajno za uvođenje efikasnijeg upravljanja tvrtkom. Rješenje problema država je odlučila riješiti privatizacijom kompanije, no zbog sporosti procesa i nekih ‘skrivenih kostura’ u bilančnom ormaru, sve ponude i koje su ranije bile na stolu sada više nisu. Prošlu godinu kompanija je završila sa 1,9 milijardi kuna prihoda, 1,1 milijardi kuna duga i oko 278 milijuna kuna negativnog radnog kapitala. Tvrtka je, dakle, vrlo blizu bankrota, a nadu za oporavak prvenstveno se vidi u porastu cijena gnojiva na domaćem tržištu, gdje zbog konkurentskih prednosti još ima veće profitne marže nego u izvozu. No, eto problema. Najveći pojedinačni kupac Petrokemijinih proizvoda već godinama je baš Agrokor – čiji je udjel u ukupnim prodanim količinama kutinske tvrtke u pojedinim godinama premašivao i 40 posto. Osim za vlastitu proizvodnju, Agrokor je od Petrokemije gnojivo kupovao i za svoje kooperante, kojima je na taj način isplaćivao dio konačne otkupne cijene njihovih proizvoda. Zamislimo stoga situaciju u kojoj nekontrolirani kolaps Agrokora dovodi do višemjesečne blokade te tvrtke. Petrokemija gubi najvećeg kupca, pa proizvode prodaje u izvozu, kupcima koji vjerojatno kompanijinu tešku poziciju kapitaliziraju uvjetujući iznimno nisku cijenu. U grozničavoj potrazi za bilo kakvim kešom, Petrokemija prodaje gnojivo uz gubitak. S druge strane, stotine malih poljoprivrednika, za koje je ranije gnojivo kupovao Agrokor, sad bi ga kupilo samostalno, ali mnogi od njih zbog nenaplaćenih Agrokorovih potraživanja nemaju novca da ga kupe. U igru ulaze zastupnici moćnih stranih kompanija, koji zbog svoje financijske snage malim poljoprivrednicima nude proizvod uz obročnu otplatu ili odgodu plaćanja – pogodnosti koje Petrokemija zbog svog financijskog stanja nije u mogućnosti ponuditi. Prihodi tvrtke padaju, tržišni udjel se topi, a i profitna marža pada. Ionako financijski poljuljano poduzeće stiže na rub bankrota.

U pitanje dolazi oko 1700 radnih mjesta u samoj kompaniji, te još barem nekoliko tisuća u drugim tvrtkama koje svojim proizvodima i uslugama ovise o divu iz Kutine. Hrvatsku gubi jednog od svojih deset najvećih izvoznika, a Sisačko-moslavačka županija – jedna od ekonomski najdepresivnijih regija Hrvatske – svoje najveće poduzeće. Oko trećina ukupne potrošnje plina izbrisana je iz nacionalne bilance, što zbog fiksnih reguliranih troškova infrastrukture povećava cijenu tog energenta za sve ostale korisnike. Zbog porasta uvoza gnojiva, hrvatski vanjskotrgovinski deficit raste za nekoliko stotina milijuna eura. Jedino pitanje koje ostaje otvoreno jest: koliko bi još ‘Petrokemija’ u Hrvatskoj aktivirala nekontrolirana propast Agrokora? Nadajmo se da nikad to nećemo moći precizno kvantificirati.

Više pročitajte na jutarnji.hr.







Na vrh