HSLS je kao hobotnica Paul: Uvijek pogodi pobjednika!

PRIBLIŽAVAJU se parlamentarni izbori i već po običaju sve oči uprte su u HSLS. Nacija s velikom napetošću promatra kako se on pomalja iz svoje jazbine, plazi prema kutijama na kojima se nalaze oznake dviju najvećih političkih stranaka i uspinje se na onu koju smatra pobjednikom. Dosad je ova inače beznačajna i podosta ljigava strančica bila točna u svojim prognozama: 2000. godine odabrao je SDP, 2003. i 2007. pridružio se HDZ-u, da bi sada za budućeg pobjednika odredio SDP. Nacija može odahnuti. Hobotnica HSLS je ovoga puta odlučila uzeti hranu iz “Kukuriku” kutije.

Možda to doista ne znači ništa. Možda je riječ tek o praznovjerju i razonodi za lakovjerne. Uostalom, zašto bi netko ozbiljno shvaćao tako minornu strančicu čiji izlazak iz aktualne vlasti i odlazak u onu buduću ustvari ne donosi nikakvu prevagu? Osim što neki iz toga žele izvući važan zaključak: najavu početka kraja ove i kraj početka one buduće, SDP-ove, vlasti.

HSLS je triput pogodio

HSLS nitko ne uzima ozbiljno, ali on je već godinama na vlasti. Krajem devedesetih postao je dio vladajuće koalicije koja je Hrvatsku izvukla iz Tuđmanovih devedesetih. Nije dugo trajalo, ali je zato bilo burno. Da bi i tada, baš kao i sada, HSLS prije isteka mandata napustio vladajuću koaliciju, točno predvidjevši da je njezino vrijeme isteklo.

Kad je 2003. godine HSLS doživio izborni debakl u Budišinoj koaliciji s Matom Granićem, kamuflirao se u tihu poziciju: onu koja neće ući u Vladu, ali će je aktivno podržavati. U zamjenu za unosne sinekure, naravno.

Na idućim izborima 2007. godine hobotnica HSLS ponovno je odabrala – dapače, odlučila – izbornog pobjednika, priključivši se još aktivnije Sanaderovoj Vladi. Ponudila se tada čak za čuvara Koalicijskog sporazuma, valjda kako bi posvjedočila svoju privrženosti ovoj i ovakvoj vlasti. Koju opet napušta neposredno prije isteka mandata, a debelo nakon isteka roka trajanja. Sad je opet došlo vrijeme vrijeme za SDP.

Je li hobotnica mudra ili samo sretna?

Hobotnica Paul, ona koja se proslavila svojim nogometnim gatanjima, nije mogla s Njemačkom puno pogriješiti, baš kao što ni hrvatski liberali nisu mogli puno pogriješiti sa Sanaderovim HDZ-om. I baš kao što je Paul u polufinalu SP-a odustao od Nijemaca u korist novih pobjednika, Španjolaca, tako je i hobotnica HSLS sada digla ruke od vječitog pobjednika HDZ-a u korist vječitih luzera iz SDP-a. Ili je samo pobjegla od famozne Kosoričine peke s krumpirima.

Za hobotnice kažu da su podmukle zvjerčice. Da u jazbini vrebaju plijen i kad ga ščepaju svojim krakovima, više ga ne puštaju. Mora se priznati da HSLS nije daleko od toga. Uvijek principijelan, a uvijek na prodaju. Uvijek glasan, ali nikad dosljedan. Preko tjedna u vlasti, vikendom u opoziciji. Dovoljno blizu da se ogrebe za fotelje, a opet dovoljno daleko da ga ne proglase odgovornim. Uvijek beznačajan, a opet uvijek značajan. Nikome ne treba, a svi ga uzimaju.

Hobotnice nitko ne voli. Pa ni HSLS

Nitko vam neće reći da baš voli hobotnice. Kao životinje, ne kao deliciju. Nikome nije baš stalo do njih i obično ih se ljudi sjete kad žele opisati nešto ljigavo, neuhvatljivo, pa čak i mafijaški razgranato. Jednako tako, nitko vam neće reći da baš voli HSLS. Da glasa za njega, da ga podržava, podupire, da ga nešto posebno cijeni… Prije će na spomen te stranke ljudi odmahnuti rukom i složiti facu kao da su pojeli nešto gorko i žilavo. Pa ipak, HSLS nepogrešivo odabire izbornog pobjednika.

Nekad, doduše, to učini s malom zadrškom, tek toliko da se ne zaleti previše, ali u pravilu reagira na vrijeme i uvijek se uspijeva ogrebati za pristojan komadić plijena. Onaj nesretnik koji nije poslušao savjet hobotnice Paula izgubio je na kladionici pola milijuna eura. Zoran Milanović ne želi ponoviti njegovu grešku i odbiti hobotnicu HSLS: na putu prema izbornoj pobjedi samo mu još praznovjerje nedostaje (ili preostaje). Zvuči glupo, a možda i nije. Možda je ipak zabavno.

(preuzeto s Indexa)