Europa & svijet vs. Kutina & Hrvatska

Kako se to radi u Europi i svijetu, a kako kod nas!?! Nedavna burica koja se podigla oko korištenja automobila direktora Moslavine d.o.o. i tvrdnje oporbe da je korišten u privatne svrhe, na posljednjem Gradskom vijeću završila je traženjem rasprave o radu Nadzornog odbora i na kraju traženjem smjene Nadzornog odbora.

Direktor društva temeljem prava koje mu je dodijelo Nadzorni odbor ima pravo na korištenje automobila. S obzirom na vrijeme u kojem se nalazimo oporba je zatražila smjenu Nadzornog odbora, zbog podržavanja ovakvog ponašanja i nereagiranja na potrebne mjere štednje. Kako se direktno tražila ostavka zbog neprimjerenog ponašanja, pogledali smo malo kakva je praksa vani, odnosno u Europi i svijetu.

NORME PONAŠANJA!

Zbog čega političari i dužnosnici, koju su to postali zbog politike, daju ostavke? Da li je samo protuzakonita radnja razlog za ostavku?

Ako pogledamo dosadašnju praksu vani, vidimo da se i dogodi pokoja ostavka i zbog “nemoralnih” radnji. Za poneke političare ipak vrijedi pravilo “Što smije obični građanin, ne smije političar”! Neki ipak shvaćaju da bi svojim primjerom trebali utjecati na načine razmišljanja i ponašanje građana.

Ostavke zbog kupovina pelena ili hulahopki službenom karticom, osjećaja odgovornosti zbog neispunjenih predizbornih obećanja i neuspješnih pregovora, zbog velikog broja samoubojstava, korištenja bonus milje u zračnom prometu ili korištenje službenog automobila za godišnji odmor, …, samo su neki od primjera zbog kojih su u Europi i svijetu političari i dužnosnici podnijeli ostavke.

OSTAVKA ZBOG AUTA!

Njemačka ministrica zdravstva Ulla Schmidt koristila je službenu limuzinu na godišnjem odmoru – na što zakonski ima pravo, ali je ipak podnijela ostavku. Iako je bilo legalno, javnost je smatrala da je to nedopustivo i ministrica je podnijela ostavku, jer je smatrala da za političare vrijede druga mjerila nego za obične građane.

Još jedan primjer iz Njemačke pokazuje kako nije dopustivo sve što je legalno. Bavarski predsjednik vlade, Max Streibl, išao je na putovanje na trošak različitih privatnih firmi, ali je zbog pritiska javnosti ipak podnio ostavku. U Turskoj je čelnik glavne sekularne oporbene stranke, Deniz Baykal, podnio ostavku zbog snimke seks skandala njegove bivše pomoćnice koja je izabrana u parlament na listi njegove stranke.

Zbog učestalih kritika na slanje vojske u Afganistan nedavno je ostavku podnio njemački predsjednik Horst Kohler, zamislite zbog kritika!!! Najnoviji primjer dolazi iz Francuske kada su zbog korištenja službenog aviona u privatne svrhe i ostalih skandala ostavke podnijeli Alain Joyandet (državni tajnik za razvitak u inozemstvu) i Christian Blanc (državni tajnik za šire područje Pariza). Švedska ministrica kupila je hulahopke na službenu karticu i kasnije navodno vratila novce, ali pritisak javnosti i nemoralna radnja u tim trenutcima ipak su bili dovoljni da se podnese ostavka.

Takvi i veliki broj sličnih prijestupa kobni su za političare u svijetu, koji pokazuju političku kulturu, osjećaj odgovornosti i moralnosti.

Za razliku od svijeta, hrvatski popis moralni ostavki mogao bi se nabrojati na prste jedne ruke.

HRVATSKA BEZ OSTAVKI?

Najpoznatija naša ostavka je možda ona ministar Ivice Kirina kada je uslikan u lovu s generalom Markačem, iako je general trebao biti u kućnom pritvoru. Dugo vremena su se za ministra lijepile afere, ali je ova bila kap koja je prelila čašu. Mnogo moralnija ostavka bila je ministra turizma Nike Bulića zbog natječaja za turistički slogan Hrvatske, na kojem je pobijedila njegova supruga. Zbog smrti pacijenata na dijalizi, nakon poznate afere Baxter, ostavku je podnijela ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina. Iako ministrica nije bila osobno odgovorna za propuste, otišla je zbog objektivne odgovornosti u resoru.

Ostalih ostavki zbog moralnih načela gotovo ni da nema!!!

Ako pogledamo veliki broj afera od pretvorbe i privatizacije, prodaje državnih poduzeća, nesreća u prometu, kupovine stanova i povećanja imovine u kratkom vremenu, izjava i dr., možemo zaključiti da kod nas uopće ne postoji moralna odgovornosti i osjećaj krivnje.

Prisjetimo se najpoznatijih afera u posljednje vrijeme: “Brodospil” (Vukelić); “Nagibni vlak za Split”, “Teretni vlak u Rijeci” i “HAC” (Kalmeta); “Nestanak pšenice” (Čobanković); “Društveni dom” (Željko Goršić); itd…, ali ostavki nigdje.

Pogledamo li ponovno koji su razlozi ostavki u svijetu, čovjek se zapita kako onda ovo nije dovoljno kod nas?

Naš kutinski primjer – korištenje sužbenog automobila u privatne svrhe – u svijetskoj praksi bio bi dovoljan razlog za ostavku. Kod nas, ne da se razmišlja o ostavci i prekidu nemoralnih radnji, već se optužuje one koji su na njih ukazali!?!

Pravda se takvo nemoralno ponašanje kao ponašanje koje je od iznimne važnosti za uspjeh i poslovanje tvrtke, kao i povećanju ugleda Grada. Naravno, ništa čudno, kod nas je to normalno i kod nas se očekuje da se prvom prilikom uzme sve što se može uzeti, pa bilo to ispravno ili ne.

Nažalost, zbog takvih radnji i takvog opće prihvatljivog ponašanja danas se nalazimo u stanju u kojem jesmo – kriza. Jer, samo uzimati i trošti, a ne voditi brigu o štednji i stvaranju novih vrijednosti ne može se dugo. Kod nas je vrijeme blizu dna došlo, ali da li ima dna ispod dna vidjet ćemo vrlo brzo.

Uglavnom, ostavke većini naših političara ne padaju na pamet, niti nakon razotkrivanja afera, a kamoli zbog neispunjenih obećanja ili nemoralnih radnji.